Savršena replika čoveka
Matthijs van Heijningen Jr. debituje sa ni manje, ni više nego prequelom kultnog Carpenterovog originala iz 1982. godine.Autor scenarija je perspektivni Eric Heisserer ('A Nightmare on Elm Street ') koji je inspiraciju pronašao u kratkoj priči 'Who Goes There?' iz daleke 1938. od slavnog autora Johna W. Campbella Jr-a.Nošen idejom da nam prikaže šta je sve prethodilo Carpenterovom filmu, režiser je uložio puno truda da napravi jedan napet horor, smešten na lokacijama zaleđenog Antarktika (setovi odrađeni u Britanskoj Kolumbiji, u Kanadi).Pošto se tematika filma bavi inteligentnim bićima vanzemaljskog porekla, logično je što je filmska ekipa koristilia sva raspoloživa dostupna sredstva u pravljenju filma (CGI, maske, scenografija i to posebno u stvaranju iluzije da se nalazimo u izolovanom istraživačkom kampu daleko izvan civilizacije).Fabula priče vezuje se za jedan glavni i nekolicinu sporednih likova, lociranih u norveškom kampu.Nakon slučajnog otkrića vanzemaljske letelice, vođa istraživačkog tima, Dr. Sander Halvorson (Ulrich Thomsen) uz pomoć svog asistenta, Adama (Eric Christian Olsen), poziva mladog paleontologa Kate Lloyd (Mary Elizabeth Winstead) da im pomogne u proučavanju zaleđenog leša vanzemaljca iz pronađene letelice.No kada 'leš oživi', počinje grozničava bitka za preživljavanje u surovim uslovima. Problem je što biće vanzemaljskog porekla ima sposobnost savršene transformacije u naizgled običnog čoveka, a to znači da je svako od članova ekspedicije potencijalna meta.Počinje brutalno krvava igra detekcije, gde svaki pogrešan potez znači sigurnu smrt...Izbor simpatične g-đice Winstead za rolu opreznog, nepoverljivog naučnog radnika je sasvim OK (devojka u borbi s neprijateljem koristi mozak koliko je to moguće – brzo donosi odluke), dok su neki sporedni likovi možda suvišni, ali zbog stvaranja što boljeg zanimljivijeg zapleta, čini se da je njihovo prisustvo u kampu, donekle opravdano.Dobar potez je angažovanje norveške garniture glumaca, čime se postiže autentičnost radnje, a time na neki način i poštuje tok radnje iz Carpenterovog horora. Dinamična radnja, gde ima dovoljno solidno odrađenih specijalnih efekata, koliko-toliko uspevaju da pokriju tanak scenario (koji ne nudi ama baš ništa spektakularno tj. nešto što već nije viđeno).Kao veliki poštovalac Carpenterovog lika i dela, pogledao sam ovaj prequel bez razmišljanja, radoznao da saznam, šta se pre dešavalo.Pa sada mogu reći da sve skupa to i nije ispalo loše, mada je neumesno upoređivati dva filma koje su radili, jedan vrhunski majstor, a drugi praktično početnik, u razmaku od skoro 30 godina.Pogledajte pa sami donesite svoj sud o tome da li je ovaj prequel bio zaista potreban ili suvišan (nepotreban) odnosno snimljen iz čisto komercijalnih razloga.
Нема коментара:
Постави коментар