CPH4
'Prosečna osoba koristi 10% svog moždanog kapaciteta. Zamislite šta bi
ona mogla da učini sa 100%.' Ovo je zapravo premisa najnovijeg Bessonovog
poduhvata u koga je uloženo oko $40,000,000. Lucy je obična devojka koja živi u
Tajvanu i tek je ušla u vezu s Richardom. Kada je ovaj sumnjivi tip nagovori da
odnese aktovku izvesnom Mr. Jangu, Lucy
upada u opasnu nevolju. Mafijaši primoraju curu da prenese paketić nove,
sintetičke droge - CPH4, skrivene u njenoj utrobi. Incident s nasilnim čuvarom
izložiće telo i um nesrećne devojke dejstvu droge, čime je započet svojevrsni
eksperiment. Lucy proživljava nezamislivu transformaciju koja njen moždani
kapacitet ubrzano povećava do hipotetičkog nivoa, do granica koje običan ljudski
um nije mogao ni da nasluti...Francuski sineasta je osmislio priču koju prožima
provokativna tematika. Zanimljiva ideja o kapacitetu ljudskog mozga poslužila
je kao lajtmotiv koji zlosrećnu heroinu zapanjujuće brzo pretvara od prosečne
devojke u nadljudsko biće. Biće koje faktički više nema ni trunke emocija. Ali toliko
su joj poboljšane mentalne i fizičke sposobnosti da je Lucy dosegla savršenstvo
primereno robotu. Hiperstilizovana radnja u kojoj je heroina stalno u fokusu
ima dinamiku i lako se prati. Akcione sekvence su snimljene onako s merom, u
granicama dobrog ukusa, pa definitivno pružaju vizuelni užitak poklonicima
žanra. Specijalni efekti su dobro namontirani u svakom kadru, tako da su tuče
ili sulude vožnje automobilima ispale sasvim solidno. Tehnički aspekt je gotovo
besprekoran, pa tu nema zamerki. Režija se potrudila da nam osigura i dobar
temelj, pa se kroz priču provlače komplikovana, egzistencijalna pitanja. U vezi
s tim iskorišćene su reference na neke klasike, kao npr. '2001: A Space
Odyssey' by Stanley Kubrick ili na one koji su to makar pretendovali da
postanu, kao npr. 'The Tree of Life' by Terrence Malick, s ciljem da nam daju
odgovore iza kojih stoji određeno naučno pokriće. Težnja da se postigne balans
između racionalnog i iracionalnog je upravo najveća mana, jer Besson se malo
pogubio i stičem utisak kao da nije bio siguran kako da sve okonča. Ok,
završnica i nije ispala loša (vremeplov je baš pravo ludilo), ali taj koncept
jurnjave s mafijašima ispao je klinački nezreo, ako uzmemo u obzir srž cele
priče. Scarlett Johansson je lucidno iznela lik heroine i čini se da je njen
ledeni izraz lica kompatibilan s onim što je ona postala do kraja. A Morgan
Freeman se odlično snašao u roli profesora Normana, možda iz razloga što mu je
problematika jako bliska, jer je i on sam fasciniran teorijom o kapacitetima
ljudskog mozga. Rukovodeći se logikom da film koji traje 84 minuta nema većih
aspiracija, osim da nas dobro zabavi, smatram da zaslužuje prelaznu ocenu. Bez
obzira na brojne nedostatke izražene u klimavom scenarističkom konceptu.
ona mogla da učini sa 100%.' Ovo je zapravo premisa najnovijeg Bessonovog
poduhvata u koga je uloženo oko $40,000,000. Lucy je obična devojka koja živi u
Tajvanu i tek je ušla u vezu s Richardom. Kada je ovaj sumnjivi tip nagovori da
odnese aktovku izvesnom Mr. Jangu, Lucy
upada u opasnu nevolju. Mafijaši primoraju curu da prenese paketić nove,
sintetičke droge - CPH4, skrivene u njenoj utrobi. Incident s nasilnim čuvarom
izložiće telo i um nesrećne devojke dejstvu droge, čime je započet svojevrsni
eksperiment. Lucy proživljava nezamislivu transformaciju koja njen moždani
kapacitet ubrzano povećava do hipotetičkog nivoa, do granica koje običan ljudski
um nije mogao ni da nasluti...Francuski sineasta je osmislio priču koju prožima
provokativna tematika. Zanimljiva ideja o kapacitetu ljudskog mozga poslužila
je kao lajtmotiv koji zlosrećnu heroinu zapanjujuće brzo pretvara od prosečne
devojke u nadljudsko biće. Biće koje faktički više nema ni trunke emocija. Ali toliko
su joj poboljšane mentalne i fizičke sposobnosti da je Lucy dosegla savršenstvo
primereno robotu. Hiperstilizovana radnja u kojoj je heroina stalno u fokusu
ima dinamiku i lako se prati. Akcione sekvence su snimljene onako s merom, u
granicama dobrog ukusa, pa definitivno pružaju vizuelni užitak poklonicima
žanra. Specijalni efekti su dobro namontirani u svakom kadru, tako da su tuče
ili sulude vožnje automobilima ispale sasvim solidno. Tehnički aspekt je gotovo
besprekoran, pa tu nema zamerki. Režija se potrudila da nam osigura i dobar
temelj, pa se kroz priču provlače komplikovana, egzistencijalna pitanja. U vezi
s tim iskorišćene su reference na neke klasike, kao npr. '2001: A Space
Odyssey' by Stanley Kubrick ili na one koji su to makar pretendovali da
postanu, kao npr. 'The Tree of Life' by Terrence Malick, s ciljem da nam daju
odgovore iza kojih stoji određeno naučno pokriće. Težnja da se postigne balans
između racionalnog i iracionalnog je upravo najveća mana, jer Besson se malo
pogubio i stičem utisak kao da nije bio siguran kako da sve okonča. Ok,
završnica i nije ispala loša (vremeplov je baš pravo ludilo), ali taj koncept
jurnjave s mafijašima ispao je klinački nezreo, ako uzmemo u obzir srž cele
priče. Scarlett Johansson je lucidno iznela lik heroine i čini se da je njen
ledeni izraz lica kompatibilan s onim što je ona postala do kraja. A Morgan
Freeman se odlično snašao u roli profesora Normana, možda iz razloga što mu je
problematika jako bliska, jer je i on sam fasciniran teorijom o kapacitetima
ljudskog mozga. Rukovodeći se logikom da film koji traje 84 minuta nema većih
aspiracija, osim da nas dobro zabavi, smatram da zaslužuje prelaznu ocenu. Bez
obzira na brojne nedostatke izražene u klimavom scenarističkom konceptu.
Нема коментара:
Постави коментар